Ruski potez; korist Irana

SAHARTV/Šark – Raketni napad Ruske federacije na pojedine ciljeve na teritoriji Sirije – kao prezentacija nove politike ove zemlje u napadima na terorističke grupacije u Siriji, ima veliku važnost i može se analizirati i više aspekata.

Teheranski dnevni list „Šark“ u posljednjem izdanju piše da su prijektili ispaljeni sa ruskih ratnih brodova u Kaspijskom jezeru. Na osnovu sporazuma između pet zemalja sa obala Kaspijskog jezera, ovo jezero bi trebalo biti region bez vojnih kapaciteta i pokazatelj prijateljstva i suživota među navedenim zemljama. Sjeverni susjed je u različitim historijskim epohama, prije i nakon pobjede Islamske revolucije u Iranu, pokazao da razmišlja samo o vlastitim interesima. U nuklearnim pregovorima je bilo primjetno udaljavanje ruskih i kineskih zvaničnika iz procesa cjenjkanja i prelamanja zapadnjačkih pritisaka na Iran, što je u jednom momentu dovelo do reakcije iranskog državnog vrha. U periodu nakon početka provedbe programa zajedničkog djelovanja BARDŽAM nagovješteno je da će Islamska Republika Iran biti utjecajna i snažna regionalna zemlja koja će biti u stanju da sa svim regionalnim igračima razgovara iz pozicije snage i moći a da će u Siriji saslušati probleme koje iznose sve strane u sukobu. Zbog svega toga je potrebno dobro razmisliti o potezu kojeg je učinila Ruska federacija kako ne bi došlo do udaljavanja svjetskog javnog mnijenja od onoga što se dešava na terenu u Siriji. Objavljivanje informacija od strane ruskih medija o formiranju koalicije četiri zemlje – Rusije, Irana, Iraka i Sirije, te propagandno manevrisanje tim informacijama može dovesti do negativnih posljedica po Iran nakon provođenja u djelo sporazuma BARDŽAM. Pored toga, ovaj potez Ruske federacije je imao neke negativne reakcije pojedinih arapskih zemalja. Muslimanska braća su čak objavila saopštenje kritičkog sadržaja. Iran danas želi ustabiliti svoju superiornost u regionu i ujedno želi osnažiti svoj međunarodni položaj kako bi mogao igrati važnu ulogu u rješavanju regionalnih i međunarodnih kriza. Osim Sjedinjenih Američkih Država, za koje je lider Islamske revolucije rekao da je zabranjeno pregovaranje sa tom zemljom osim u nuklearnom polju, i izrelskog cionističkog režima kojeg Islamska Republika Iran smatra ilegalnim i nekredibilnim režimom, zvanični Teheran i njegov diplomatski aparat je spreman na pregovaranje sa svim drugim međunarodnim čimbenicima. U svakom slučaju, pri uspostavljanju te vrste razgovora u obzir će se uzimati njihovi odnosi prema Iranu u teškim vremenima nametnutnih sankcija. Stav Ruske federacije također ima određene složenosti i komplikacije zbog čega je potrebno imati više osjetljivosti prema tim pitanjima. Ne smiju se ignorisati posjete saudijskih vojnih i diplomatskih predstavnika Moskvi tokom proteklih mjeseci i sedmica ili odlazak zamjenika komandanta Združenog štaba ruske armije na okupirani teritorij gdje se razgovaralo o ruskom vojnom prisustvu u Siriji. U izvještajima se navodi da je Rusija već ranije, preko svojih diplomatskih i vojnih zvaničnika dogovorila način i metode ruskog zračnog djelovanja u Siriji. SAD i NATO se u ovom slučaju ne protive ruskim zračnim napadima nego se protive ruskim ciljevima. Amerikanci tvrde da su Rusi odstupili od onoga što je dogovoreno i da napadaju ciljeve koji su samo njima jasni. Rusija ima problema sa Zapadom i u slučaju Ukrajine tako da su zapadne sankcije Moskvi nanijele teške ekonomske štete. Ruska strana se u tim međunarodnim odnosima uvijek okorištava posebnim kartama, tako da pri postizanju vlastitih interesa zapostavlja interese drugih zemalja – čak i svojih saveznica. Ako bi sada trebalo da ruske vojne snage zamijene iranske vojne konsultante, to će zasigurno biti toplo dočekano od strane izraelskog cionističkog režima jer Tel Aviv posjeduje dobre odnose sa Moskvom tako da postoji velika vjerovatnoća postizanja nekakvog internog dogovora.