Znanje, četvrti ideks islamske civilizacije iz ugla dvojice lidera Islamske revolucije

SAHARTV - Poslanička a.s. poslanica ili misija počela je učenjem, i to je jedna od bitnih razlika između islama i drugih vjera. U časnom Kur'anu, nauka i iman odnosno vjerovanje obično idu jedno uz drugo.

Opetovane preporuke plemenitog Poslanika islama, mir Božiji njemu, u vezi s povećanjem znanja kod muslimana su veoma raznovrsne, i ponekad uzrokuju čuđenje istraživača u naučnika. Predaje poput: ''Kome Bog želi  dobro, poduči ga propisima vjere'', ''Meleki razastiru svoja krila pod nogama učenika'', ''Učeni su nasljednici Božijih poslanika'' i ''Najbliži narod stupnjevima poslanstva su učeni i koji se trude''-, pokazuje  važnost nauke u islamu i kod samog Poslanika, mir Božiji njemu. Božiji poslanik a.s.  je za oslobađanje nekih zatočenika koji su zarobljeni u bici na Bedru i koji nisu imali dovoljno novca da bili oslobođeni, uslovljavao da nauče pisati 10 muslimana, da ih opismene kako bi bili pušteni na slobodu.

Posebna pažnja koju islam pridaje nauci i znanju te potrebi ispravnog učenja u islamu uzrokovalo je da muslimani ulažu u znanje, širenje kulture i progresa ljudske civilizacije, te da se ozbiljno bave pitanjem podučavanja i odgoja. S tim u vezi, u misli lidera Islamske revolucije, naučni džihad i slamanje naučnih granica, predstavljaju svjetiljku vodilju islamske civilizacije.

Prema njegovom uvjerenju, sutrašnjost bez nauke i znanja je tama i mrak, a svjetiljka vodilja realizacije islamske civilizacije, jeste naučni džihad. Nauka iz njegovog ugla donosi dominaciju, i zajednicu čine moćnom oni koji vladaju znanjem. On je u nekoliko navrata isticao da se mora pridavati posebna pažnja nauci i stjecanju znanja, te da se ne smije biti inertan  u proizvodnji i izvozu znanja, odnosno njenoj konzumaciji u pozitivne i plemenite ciljeve.  Metodologija  proizvodnje znanja sa njegovog gledišta, jeste idžtihad odnosno analogija u značenju zajedništva, dakle dedukcija iz vjerskih izvora i pozivanje na intelekt čija pozadina je objava.

U tom kontekstu, proizvodnja nauke može biti od pomoći na putu prosperiteta i uzvisenja islamske civilizacije. Prema njegovom uvjerenju, neprijatelj ne preza ni od čega za onemogućavanje realizacije ovog načela i principa. Stoga, moraju se prepoznati i identificirati neprijateljske varke i trikovi. Ono što je veoma važno kada je riječ o njegovom gledištu prema nauci, muslimansko sredstvo je zapravo rušenje granica u osvajanju naučnih vrhova.

Prema njegovom ubjeđenju, fanatizam i dogmatizam u vezi s naučnim saznanjima iz prošlosti ili zapadnih mislilaca, predstavlja glavni pad realizacije naučnog napretka, i slobodoumnost je način izlaska iz tog ponora. Prema njegovom uvjerenju, vrijednost nauke ovisi o stepenu duhovnosti, tako da je znanje bez duhovnosti uskraćeno svakog oblika vrijednosti i vrlina, jer znanje bez duhovnosti je upravo ono sa čim se danas suočava zapadna civilizacija-civilizacija koja je uspjela kompliciranih naučnim metodima, napraviti velike tehnološke uspjehe.

Međutim, sa gledišta duhovnosti, ta civilizacija pati od najveće štete. Potvrda lidera Islamske revolucije na znanju praćenom duhovnošću, je zbog toga što znanje sa sobom donosi moć, i ako se ova moć prepusti sama sebi, postaje faktor nemorala i umetanja smutnje. Nausprot tome duhovnost vodi i upravlja znanjem, i ona je faktor sreće, na usluzi je miru, sigurnosti i općem dobru. Plastičan primjer zloupotrebe znanja jeste nehumano njegovo korištenje od strane Sjedinjenih Američkih Država, odnosno nuklearne naučne tehnologije u masovnom ubijanju nevinog naroda Japana u Hirošimi i Nagasakiju.

Stav rahmetli lidera Islamske revolucije kada je riječ o znanju kao jednom od stubova i osnova nove islamske civilizacije jeste taj da sve nauke se trebaju promatrati kroz prizmu Božanskog nauma. Također, simetrija nauke sa praksom je neupitna nužnost, na način  da su nauka i praksa dva krila koja uzvisuju čovjeka u njegovim ljudskim stupnjevima. Stoga, samo znanje nema utjecaja, nego  je ponekad i štetno, i praksa bez znanja također je neučinkovita. U djelima rahmetli imama Homeinija, na mnogo mjesta se ističe da je nauka druga strana  imana, te potcrtava: ''Moguće je da čovjek ima burhan odnosno dokaz, ali da bude na stupnju nevjerstva i širka.''