Kako je Erdogan oslabio Tursku?

SAHARTV/E'temad - Prije pet godina, u uvjetima kada se stvaralo tzv. "arapsko proljeće" stekao se utisak da je došlo turskih "pet minuta".

Teheranski dnevni list "E'temad" u današnjem broju na svom web izdanju je objavio članak u kojem se kaže: "Nakon dugog niza godina ponižavajućih pregovora zvanične Ankare sa Briselom oko pridruživanja ove zemlje Evropskoj uniji, tadašnji premijer a sadašnji predsjednik te zemlje Redžeb Tajjip Erdogan je usvojio plan za obnavljanje nacionalnog ugleda i časti, te jačanja uticaja Turske u regionu i svijetu; taj program je zapravo bio povezan sa formiranjem zbunjenog Bliskog istoka. Ali, ovdje nema potrebe za pričom jer ... nije sve išlo prema njihovom pripremljenom programu.

Turska je imala nešto izvanredno na raspolaganju u stvaranju nečega drugačijeg. Svojim prodemokratskim potezima, jačanjem ekonomije i posjedovanjem bogate historije i civilizacije stjecao se utisak da je ova zemlja u stanju da prezentira novi i privlačeni ekonomsko-politički i društveni model za region. Poput Indonezije i Turska je dokazala da je moguće živjeti prema Islamu i istovremeno imati demokratiju i modernizam. Pa čak i nakon toga nije bilo nikakvih razloga za zabrinutost. Ali, ono što se sada dešava jeste Erdoganova borba za vlast, njegova ambicioznost da bude lider regiona i kao rezultat toga, vidjeli smo rušenje i nestanak demokratije u Turskoj. Ovi napori turskog predsjednika su počeli onda kada je on osjetio veću dozu samopouzdanja i superiornosti te želje da se pretvori u regionalnog vođu, tako nda je želio pokažati svoj uticaj u regionu. On je čak nastojao da na prvoj stepenici sa vlasti obori sirijskog predsjednika Bešar el Asada, iako je poznato da su oni ranije bili izuzetno dobri prijatelji i saradnici. Bio je ubijeđen da se može predstaviti uspješnim regionalnim liderom, osjetio je da se može udaljiti od Zapada i da može zauzeti žešći stav prema Izraelu. Zapravo, postalo je jasno da je njegov uticaj u regionu znatno manji od onoga što je on pretpostavljao i što je još gore, ta njegova pozicija je još više oslabljena. Širenje krize u regionu je dovelo do izlaska na vidjelo korjenitih problema u Turskoj; poput nacionalizma kurdske populacije koji je kao velika bol mogla da porazi predsjednika Erdogana. Nakon što je došlo do slabljenja demokratskog razvoja "arapskog proljeća" prvo se javila zbunjenost i izgubljenost a nakon toga je ona prerasla u nasilje a kao zadnja faza toga je raspršavanje Erdoganovog sna. Ali njegovi napori, umjesto da budu usmjereni ka uzimanju pouke iz svega toga, udvostručeni su u pravcu jačanja svoje vlasti u zemlji. Kada je 2014. godine postao predsjednik Turske sebe je predstavio reformatorom i čuvarom procesa oživljavanja ranije turske slave i pokušaja nadoknade ranijih pogrešnih poteza u regionu. On je to pokušao prekopirati od ruskog predsjednika Vladimira Putina koji je veličanjem Ruske federacije tražio od naroda da pokaže solidarnost u ekonomskom sektoru u cilju povratka nacionalnog ugleda. I sa tim ciljem Erdogan se sada predstavio braniteljem časti, ugleda i ponosa turskog naroda.